làžljiv

prid. G làžljiva; odr. làžljivī, G làžljivōg(a); ž. làžljiva, s. làžljivo; komp. lažljìvijī koji rado i često laže, koji ne govori istinu, [lažljivo dijete]

làžljivac

im. m. G làžljīvca, V làžljīvče; mn. N làžljīvci, G làžljivācā osoba koja laže

làžljīvčev

prid. G làžljīvčeva; ž. làžljīvčeva, s. làžljīvčevo koji pripada lažljivcu

làžljivica

im. ž. G làžljivicē; mn. N làžljivice, G làžljivīcā žena koja laže

làžljivičin

prid. G làžljivičina; ž. làžljivičina, s. làžljivičino koji pripada lažljivici

lȁžno

pril. tako da odražava čiju prijetvornost u pokazivanju ili govorenju onoga što se misli ili osjeća [~ odgovoriti; ~ se osmjehnuti]; sin. neiskreno; ant. iskreno

lèbdjelica

im. ž. G lèbdjelicē; mn. N lèbdjelice, G lèbdjelīcā vozilo koje se kreće lebdeći iznad površine tla ili vode na sloju stlačenoga zraka između trupa i podloge

lèbdjēnje

im. s. G lèbdjēnja održavanje u zraku na istome mjestu ili lagano kretanje isključivo s pomoću vjetra ili struje zraka

lèbdjeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. lèbdīm, 3. l. mn. lèbdē, imp. lèbdi, aor. lèbdjeh, imperf. lèbđāh/lèbdijāh, prid. r. m. lèbdio, ž. lèbdjela, s. lèbdjelo, mn. lèbdjeli održavati se u zraku na istome mjestu ili se lagano kretati isključivo s pomoću vjetra ili struje zraka

léća

im. ž. G léćē; mn. N léće, G léćā bot. 1. jd. jednogodišnja zeljasta mahunarka [obična ~] 2. male okrugle plosnate i bjelančevinama bogate sjemenke istoimene biljke [varivo od leće]

léća

im. ž. G léćē; mn. N léće, G léćā 1. anat. prozirni očni organ kroz koji se projicira vidna slika 2. fiz. prozirno optičko tijelo omeđeno dvjema konkavnim ili konveksnim plohama, dio naočala i različitih optičkih instrumenata [divergentna ~; konvergentna ~; ~ objektiva; rastresna ~; sabirna ~; tanka ~] 3. optičko pomagalo od plastične tvari koje se stavlja u oko kako bi se ispravio ili poboljšao vid [kontaktna ~; meka ~]

lȅći

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. lȅgnēm/lȅžem, 3. l. mn. lȅgnū/lȅ, imp. lȅgni/lȅzi, aor. lȅgoh, prid. r. lȅgao, pril. p. lȅgāvši 1. zauzeti vodoravan položaj, ispružiti tijelo [~ na pod; ~ u postelju] 2. poći na počinak ili spavanje [Kasno je legao.]; vidski paranjak: lijegati

lȇd

im. m. G lȅda, L lèdu voda u čvrstome stanju, smrznuta, zaleđena voda [~ u kockama] ♦ biti na ledu biti spriječen u obavljanju svojega posla, biti udaljen s funkcije (dužnosti); držati koga na ledu sprečavati koga u obavljanju njegove djelatnosti; hladan kao ~ veoma hladan; navući koga na tanak ~ prevariti koga, nagovoriti koga na što loše; probiti ~ početi što novo, prvi učiniti što, promijeniti dosadašnju praksu; staviti koga, što na ~ oduzeti komu mogućnost djelovanja, odgoditi što na dulje vrijeme

lèden

prid. G ledèna; odr. lèdenī, G lèdenōg(a); ž. ledèna, s. ledèno; komp. ledènijī koji je poput leda, koji je izrazito hladan [ledena voda]

lèdenī

prid. G lèdenōg(a); ž. lèdenā, s. lèdenō koji se odnosi na led, koji je od leda ili sadržava led [ledena kiša; ledena santa; ~ pokrivač]

ledènica

im. ž. G ledènicē; mn. N ledènice, G ledènīcā duguljast oblik koji nastaje laganim topljenjem snijega s krovova i istodobnim leđenjem

ledènjāčkī

prid. G ledènjāčkōg(a); ž. ledènjāčkā, s. ledènjāčkō koji se odnosi na ledenjake

ledènjāk

im. m. G ledenjáka; mn. N ledenjáci, G ledenjákā geol. pokretna ledena masa koja se s planinskih područja spušta u niže dijelove

lèdina

im. ž. G lèdinē; mn. N lèdine, G lȅdīnā neobrađena zemlja obrasla niskom travom [pusta ~]

lèdīšte

im. s. G lèdīšta fiz. točka smrzavanja, temperatura na kojoj tvar, uz normalan tlak, prelazi iz tekućega u čvrsto stanje; ant. vrelište

lèditi se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. lèdīm se, 3. l. mn. lèdē se, imp. lèdi se, aor. lèdih se, imperf. lèđāh se, prid. r. lèdio se 1. pretvarati se u led [Jezero se ledi.]; sin. smrzavati se v. pod smrzavati, zaleđivati se v. pod zaleđivati, zamrzavati se v. pod zamrzavati; ant. odleđivati se v. pod odleđivati, odmrzavati se v. pod odmrzavati, otapati se v. pod otapati 2. pren. biti obuzet kakvim snažnim negativnim osjećajem [~ se od užasa; ~ se od straha]

ledolómac

im. m. G ledolómca; mn. N ledolómci, G ledòlōmācā pom. brod građen za razbijanje leda

ledòmāt

im. m. G ledomáta; mn. N ledomáti, G ledomátā tehn. uređaj za proizvodnju leda

léđa

im. pl. t. s. G léđā 1. anat. a. stražnji dio ljudskoga trupa između vrata i slabina kroz koji prolazi kralježnica b. gornji dio trupa četveronožnih životinja 2. pren. a. dio odjeće koji pokriva istoimeni dio ljudskoga trupa [~ kaputa] b. stražnja, obratna strana čega [~ kovanice; ~ tkanine; ~ zgrade]; sin. naličje; ant. lice ♦ čuvati komu ~ braniti koga, štititi koga; gledati komu u ~ zaostajati za kim, biti gori (slabiji) od koga; iza ~ [govoriti, raditi što itd.] potajno, krišom; s lošim namjerama [govoriti, raditi što itd.]; iznijeti na svojim leđima (plećima), usp. pleća; oboriti koga na ~ svladati koga, poraziti koga; okrenuti ~ komu, čemu napustiti koga, što, iznevjeriti koga, što; osjetiti (iskusiti) što na svojim leđima osjetiti što kao teret, doživjeti što neugodno; pasti na ~ (pleća) komu postati komu, čemu teret (opterećenje), postati čijom brigom; podmetnuti svoja ~ pretrpjeti što u životu, preživjeti mnoge nevolje (neprilike); preko čijih ~ [učiniti, postići što itd.] na čiju štetu (račun), iskoristivši koga [učiniti, postići što itd.]; svaliti (natovariti i sl.) što na čija ~ prebaciti svoju brigu (posao, krivnju) na drugoga

lȇđnī

prid. G lȇđnōg(a); ž. lȇđ, s. lȇđ koji se odnosi na leđa [~ mišići]

lègālan

prid. G lègālna; odr. lègālnī, G lègālnōg(a); ž. lègālna, s. lègālno v. zakonit

lègālno

pril. v. zakonito

lègāto

im. m. G lègāta; mn. N lègāta, G lègātā glazb. oznaka za artikulaciju pri kojoj se tonovi izvode vezano  ~ luk spojnica ili luk kojim se povezuju najmanje dvije note različite visine

lègēnda

im. ž. G lègēndē; mn. N lègēnde, G lègēndā/lègēndī 1. knjiž. a. jd. jednostavna epska književna vrsta u kojoj se miješaju zbiljski i fantastični motivi, predaja u kojoj se veliča život kakve osobe, svetca ili kakva događaja b. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti [~ o sv. Jeronimu; srednjovjekovne legende] 2. pren. osoba ili događaj koji zbog važnosti ostaju zauvijek zapamćeni 3. dogovoreni znakovi i njihovo tumačenje na zemljovidu, slici, nacrtu ili u tekstu

lȅgendārnī

prid. G lȅgendārnōg(a); ž. lȅgendārnā, s. lȅgendārnō koji je ušao u legendu, koji je postao legendom [~ junak]

lȇgija

im. ž. G lȇgijē; mn. N lȇgije, G lȇgījā vojn. 1. pov. najveća borbena postrojba rimske vojske 2. vojna postrojba koja ne pripada službenoj vojsci [~ stranaca]  Legija časti francusko odlikovanje za civilne i vojne zasluge

legiònār

im. m. G legionára, V lȅgionāru/lȅgionāre; mn. N legionári, G legionárā vojn. 1. pov. pripadnik rimske legije u Rimskome Carstvu 2. vojnik vojne postrojbe koja ne pripada službenoj vojsci

legionárev

prid. G legionáreva; ž. legionáreva, s. legionárevo koji pripada legionaru; sin. legionarov

legionárov

prid. G legionárova; ž. legionárova, s. legionárovo usp. legionarev

legiònārskī

prid. G legiònārskōg(a); ž. legiònārskā, s. legiònārskō koji se odnosi na legionare [legionarska bolest]

legírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. lègīrām, 3. l. mn. legírajū, imp. lègīrāj, aor. legírah, imperf. lègīrāh, prid. r. legírao, prid. t. lègīrān stvoriti/stvarati slitine miješanjem rastaljenih kovina ili sintetiziranjem sastojaka u prahu

lȅgitīman

prid. G lȅgitīmna; odr. lȅgitīmnī, G lȅgitīmnōg(a); ž. lȅgitīmna, s. lȅgitīmno 1. koji je zasnovan na zakonu 2. koji je u skladu s prihvaćenim načelima kakve struke, djelatnosti, postupanja itd. [~ znanstveni postupak]

legitimírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. legitìmīrām, 3. l. mn. legitimírajū, imp. legitìmīrāj, aor. legitimírah, imperf. legitìmīrāh, prid. r. legitimírao, prid. t. legitìmīrān pregledom osobne iskaznice utvrditi identitet

lȅglica

im. ž. G lȅglicē; mn. N lȅglice, G lȅglīcā zool. dio zatka u ženka opnokrilaca u obliku pile ili svrdla koji služi za odlaganje jaja; sin. spolni privjesak v. pod privjesak

léglo

im. s. G légla; mn. N légla, G legálā/léglā 1. mjesto na kojemu se kote životinje 2. životinje koje su se okotile u istome okotu [psi iz istoga legla] 3. pren. žarište ili izvor zla, bolesti, zavjere itd. [~ kriminala]

legúra

im. ž. G legúrē; mn. N legúre, G legúrā v. slitina

lègvān

im. m. G legvána; mn. N legváni, G legvánā v. iguana

lèkcija

im. ž. G lèkcijē; mn. N lèkcije, G lȅkcījā dio nastavnoga programa, nastavna jedinica koju učitelj ili nastavnik predaje ili obrađuje s učenicima ili dio gradiva u udžbeniku koji treba naučiti ♦ očitati (održati) komu lekciju strogo prekoriti koga, prigovoriti komu

lekciònār

im. m. G lekcionára, I lekcionárom/lekcionárem; mn. N lekcionári, G lekcionárā rel. zbirka odlomaka iz Svetoga pisma koji se čitaju u bogoslužju

lèksēm

im. m. G lekséma; mn. N leksémi, G leksémā jez. riječ u ukupnosti oblika i značenja

lèksik

im. m. G lèksika jez. ukupnost riječi kojega jezika, narječja, područja, skupine ili pojedinca

leksikògraf

im. m. G leksikògrafa; mn. N leksikògrafi, G leksikògrāfā 1. osoba koja izrađuje rječnike 2. stručnjak koji se bavi leksikografijom

leksikogràfija

im. ž. G leksikogràfijē jez. jezikoslovna grana koja se bavi rječnicima

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga